Obećao sam Dušici da više neću da pijem. Ali to ne znači da ne smem da odem u kafanu.

Ugovorio sam sastanak sa šefom tima za analizu uvoznog koncentrata bakra. Kaže da ima sve podatke koji će odjeknuti kao bomba. Ne sme da me primi u svojoj kancelariji u pogonu.

Šta mi drugo ostaje za sastanak nego – kafana. I onako me ovi moji stalno zovu. Bar na jedno piće.

Znam kako se završava odlazak u kafanu samo na jedno piće. Ali sada su u pitanju viši interesi.

Dunjo, još samo ovaj put. Obećavam.

 

Gradska kafana u Boru. Za istim stolom u uglu – isto novinarsko društvo. Sto prepun jela i pića. Svi već pijani.

– Petre, kaži već jednom šta slavimo. Da znam zašto pijem.

– Čućeš kad dođe specijani gost.

– Mora da je neka faca. Nismo skoro ovako dobro jeli i pili.

– Kad smo već kod toga… Ko sve ovo plaća?

– Ti sigurno nećeš. Grebanje ti je stil života.

– Pazi, mali, šta pričaš. Doći ćeš i ti u moje godine.

Bezazlena rasprava izrodi se u svađu. Grebatoru je to povod da se naljuti i uvređeno ode ne plativši ni turu.

Najzad stiže “specijlni gost”. Šef tima za analizu uvoznog koncentrata bakra. Nije mnogo u zaostatku za svojim novim domaćinima. Imao je dobre pripreme u nekoj drugoj kafani. Ovde očekuje finale.

Finale očekuje i Petar, ali šef nikako da kaže ono što su se dogovorili. Petru je stalo da poverljive podatke čuje pred svedocima. Ne strahuje od konkurencije jer zna da nijedan novinar za ovim stolom to ne sme da objavi. A i da sme – nema gde.

Još samo da ovaj šef progovori.

Ubrzo je usledila priča čoveka nezadovoljnog životom i mestom šefa tima za analizu uvoznog koncentrata bakra. Ne toliko zbog naredbe pretpsotavljenih da krivotvori stvarne rezultate analize, nego što posle godina poslušnog rada još nije dobio obećano mesto upravnika pogona.

“Jaka motivacija, nema šta” – misli Petar i moli šefa da ispriča šta su se dogovorili:

– Dok si još pri čistoj svesti. Uskoro ćeš pasti pod sto – provocira ga Petar.

Provokacija pali. Šef naširoko priča neverovatne podatke i trijumfalno zaključuje:

– To vam je to, gospodo novinari, pa napišite ako imate petlju… Ja nema šta da izgubim… Sva direktorska mesta već su podelili… a meni ne daju ni mesto upravnika… Ja da ginem, a oni čisti… Al’ što sam rek’o – nisam rek’o.

Mukla tišina. Otežale glave padaju na sto. Petar ne izdrža:

– Ma, pusti jadikovanje. Daj dokaze!

Šef pokazuje unutrašnji džep snobovskog sakoa i popravlja kravatu:

– Dokazi su ovde. Vaše je ostalo…Al’ bez moje ime.

– Daj crno na belo – uporan je Petar.

– Bolje belo… sa sodom – razvodnjava pijani novinar. Smejući se sopstvenoj šali, pade pod sto.

Šef zaboravlja na Petra i obraća se novinaru koji baulja ispod stola:

– Ama, je l’ čuješ, pijana glavo. Fotokopija analize uvoznog koncentrata je ovde… Ostalo je vaše ako imate muda.

Pijani novinar se pridiže ispod stola. Jedva pogodi stolicu:

– A gde je original?… Daj original.

– Il’ si glup, il’ si pijan. Iza sedam brava… ako ‘oćeš da znaš. Daću vam fotokopiju. Fotokopiraj, pa vrati.

Šef najzad vadi dokumenta i trijumfalno ih baca na sto. Svi se zgledaju. Niko ne poseže za papir. Najzad se osmeli najpijaniji. Uze dokumnta sa dva prsta i gurnu ih prema Petru:

– Ajd’ sad da te vidim… veliki novinaru…

– On je već izgubio što je mogao da dobije. A ti čuvaj svoj trosobni stan i budi u njihovoj službi. K’o i dosad.

– Ajd’ mi, pametnjakoviću, objasni kako si ti dobio kadrovski stan.

– Kadrovski jeste… Ali nije trosobni nego garsonjera.

Vidi Petar da će ovde pasti i teže reči. Pođe rukom prema dokumentu rešen da napusti pijani brod. Najpijaniji novinar pokuša da mu otme papir i ponovo pade pored stola. Petar ga podiže teškom mukom. Ostali ustanu da mu pomognu i sruše flašu.

Crno vino se prolije po stolnjaku.

 

nastaviće se…

Autor: Miloljub Milošević, bivši novinar TV Bor

(Iz neobjavljenog romana „Kako sam preskočio svoju senku“)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *