36. Ovde mi je sve poznato
Taj period u redakciji Televizije Bor bio je veoma težak. Da sam tada vodio dnevnik, hartija ne bi izdržala. Ovako je bolje. Neprijatni događaji se potiskuju u podsvest. Ali kad-tad izbiju na površinu. Kao sada dok čitam Dunjin dnevnik.
Svi u redakciji trude se da mi pomognu. Urednik najviše. I na poslu i u kući. Dolazi sve češće. Nikog nemam u Boru, osim dece. I ona više vremena provode sa babom i dedom u selu nego sa mnom. Nedostaju mi, ali …
Vremenom, naročito posle presude, sve više mi prija društvo urednika. Jedino njemu sam dozvolila da mi pomogne u onom haosu. Samo njemu sam rekla da mi je Petar ostavio svoj dnevnik. Kako se samo iznenadio da je Petar vodio dnevnik. A kako bi se tek iznenadio kad bi znao da i ja pišem dnevnik.
Osim ocu i majci i svom dnevniku, jedino uredniku mogu da poverim planove.
– Ne mogu da ostanem u Boru. Volim ovaj grad, volim svoj posao. Ali ne mogu više ovako. Sve me guši. Uspomene najviše.
– Kako ćeš s decom u drugom gradu, bez stana. Ovde si dobila trosobni. Zašto se ne preseliš?
– Nema ništa od stana. Vratila sam ključeve.
– Zašto? Šta se desilo?
– Predsednik… Imao je uslove…
– Nije valjda… On?
– Da, da. I nije samo sada.
– Gad. Licemer… Ma, dobro… Imaš bar ovaj stančić. I svoju čast.
– Idem u Australiju.
– Molim?
– U Melburn.
– Zar i ti, Dunjo?
– Ako misliš na Nadu, to nema veze sa njom.
– Znam da se niste baš mirisale…Ženska intuicija… Ali zašto baš u Melburn?
– Zato što tamo živi Petrov brat.
– Zar Petar ima brata?
– Ima. Rođenog. Dosta starijeg. Zove se Jovan. Otišao je u Australiju pre dvadesetak godina. Ne znam zašto. O tome se u porodici nije govorilo. Sad se javio meni. Prvi put…
– Pa ti ga uopšte ne poznaješ?
– Zar je to sada važno?
– Dunjo, ideš u nepoznato.
– Ovde mi je sve poznato. I šta imam od toga?
– Imaš posao, prijatelje.
– Imaću i u Melburnu.
– A deca… roditelji?
– Decu vodim sa sobom. A roditelji ostaju sa bratom u selu.
– Kad putuješ?
– Za mesec-dva. Čim dobijem garantno pismo i vizu.
– Od Jovana?
– A od koga bih drugog iz Australije?
nastaviće se…
Autor: Miloljub Milošević, bivši novinar TV Bor
(Iz neobjavljenog romana „Kako sam preskočio svoju senku“)