Očuvanje i negovanje maternjeg jezika uslov opstanka naroda
Međunarodni dan maternjeg jezika, 21.februar obeležava se širom sveta. Praznik je ustanovio UNESKO 1999. godine, a rezolucijom potvrdila Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Obeležavanje međunarodnog dana maternjeg jezika u Srbiji predstavlja priliku da se istakne značaj srpskog jezika za očuvanje kulturnog nasleđa i tradicije naše zemlje.
BOR – U očuvanju srpskog jezika veliki trag ostavio je Vuk Stefanović Karadžić reformator srpskog jezika, sakupljač narodnih umotvorina i pisac prvog rečnika. Za negovanje našeg jezika zaslužan je i prvi ministar prosvete i osnivač Velike škole koja je preteča Beogradskog univerziteta Dositej Obradović. Kada je reč o očuvanju i negovanju srpskog jezika, i stručnjacima i običnom narodu je očigledno da je on suočen sa mnogim izazovima. Lingvisti upozoravaju na to da su se mnoge reči iz engleskog jezika odomaćile u svakodnevnom govoru. Svakodnevna komunikacija se danas svodi na razmenu informacija putem savremenih uređaja, na indirektne i kratke forme dopisivanja, a takozvani „živi“ govor se značajno zapostavlja.
„Mislim da je poslednji trenutak da svi činioci našeg društvenog sistema, od obrazovanja do medija i ostalih kojima je delatnost vezna za korišćenje srpkog jezika, zauzmu isti front. Važno je da se potrudimo da sadržajima koje nudimo, načinom rada doprinesemo izgradnji elementarne potrebe ljudske da sačuva ono što ga čini individuom. Ono što se sada dešava u našem jeziku događa se u svim oblastima života. Primera radi, danas sve devojke imaju iste usne, obrve… Bukvalno se u najrazličitijim oblicima društvenog života sve čini da se izgubi ono pojedinačno, ono što čini tebe posebnim. Svaku društveni zajednicu jezik čini posebnom i to je nepobitna činjenica“ istakla je direktorica Narodne biblioteke u Boru Vesna Tešović.
Izmene pravopisnih pravila i jezičke promene iz generacije u generaciju su, napominju stručnjaci očekivane jer je jezik živa materija koja se vremenom menja. Ove promene, kako kažu doprinose njegovom obogaćivanju i šire oslikavaju vreme u kojem su uvedene.
U Srbiji je u službenoj upotrebi, osim srpskog, još 12 jezika nacionalnih manjina, dok su vlaški i romski jezik u zvaničnoj upotrebi u pojedinim naseljenim mestima.
