Apeli kupinara i malinara
NEGOTIN – „Iako su kupina i malina od strateške izvozne važnosti za državu Srbiju, ta ista država ostaje nema na apele proizvođača da im se pomogne, i to samo u delokrugu mogućnosti koje su joj na raspolaganju“, kaže na početku razgovora za Regionalnu TV Bor, Goran Stančić, jedan od većih proizvođača kupine u Krajini, koji je pre nekoliko godina počeo ovaj pionirski posao i sada tvrdi da efekti proizvodnje, zbog izostanka podrške države i monopola otkupljivača, zbog toga nisu zadovoljavajući. Stančić je i predsednik Udruženja kupinara istočne Srbije (UKIS), koje je za veoma kratko vreme svojim aktivnostima uspelo da se nametne kao lider među sličnim u Republici sa ciljem poboljšanja statusa proizvođača sitnog voća.
„Što se tiče sezone 2016, ona je bila katastrofalna za sve nas proizvođače kupina u Srbiji. Otkupna cena je bila 30 dinara što je u poređenju sa sezonom 2015, promena cene za oko 300 do 400 posto po kilogramu, jer je prošle godine kupina koštala od 80 do 130 dinara. To ove godine nije bio slučaj i slobodno mogu da kažem da je ova sezona bila ubitačna za nas proizvođače.“
Iako se čini da za proizvodnju kupina nisu potrebna velika ulaganja, Goran Stančić kaže da to uopšte nije tačno i da bi država trebalo mnogo ozbiljnije da pomaže proizvođačima kupina, malina i jagodičastog voća.
„Država bi na prvom mestu trebalo da pomogne, naročito, Ministarstvo poljoprivrede. Prema podatku ljudi koji obrađuju tržišta kupine i maline i ostalog sitnog voća, proizvodna cena kupine kreće se i do 60 dinara po kilogramu, što znači da sve što je preko 60 dinara, predstavlja dobitak za nas. Ali kad uporedite cenu od 30 dinara i razliku do 60 dinara, znači da smo mi u velikom gubitku. Takoreći 100 posto samo do nadoknade, a o zaradi da ne pričamo, posebno ove godine. Zbog toga apelujem na državu da se uhvati u koštac sa time, ako želi da i dalje opstanu površine pod voćem, povrćem i svim kulturama koje se obrađuju u državi Srbiji“.
Kako se ne bi ponovila ova godina, pisma nadležnim ministarstvima pa i samom premijeru su bila logična u lancu ljudi od kojih se očekuje pomoć, jer bahatost hladnjačara preti da zaustavi ovu proizvodnju.
„Situacija je u celoj Srbiji bila takva. Na početku sezone otkupna cena kupine Loh nes bila je 150 dinara. To je trajalo samo nedelju dana dok se gospoda hladnjačari nisu skupili i odredili da treba cena da padne. Što se tiče, konkretno, Čačanke ili ostalih sorti kao što su Black saten, koju ja imam u zasadu, njima je cena konstantno bila oko 30 dinara, preko cele godine. Ujedno hladnjačari pretenduju da se sortiment kupine promeni, međutim, niko ništa po tom pitanju ne radi. Recimo kada bi ljudi dobijali besplatne sadnice, pa da polako, menjamo sortiment jer sam proces traje nekoliko godina, dok plantaža stigne na rod. To su samo prazne priče, kojima nas obmanjuju. U stvari otkupljuju sve sorte kupina uz obaranje cene“.
Kupina je na plantaži Stančić i ove godine dobro rodila, oko 24 tone po hektaru, ali, mnogo toga nedostaje da bi moglo da se govori o rentabilnoj proizvodnji. Goran Stančić, kaže da neće odustati jer je u podizanje plantaže kupina do sada uložio više desetina hiljada evra, a svake proizvodne godine u sezoni i po nekoliko stotina hiljada dinara, kako bi se plantaža dovela do roda. Novac koji treba izdvojiti za branje i za berače, Stančić nadoknađuje iz drugih izvora prihoda i ipak će ostati u poslu, ali duboko uveren da će država konačno shvatiti od kolike je važnosti ova proizvodnja i pomoći proizvođačima u okvirima zakonom predviđenih mogućnosti.
