Druženje sa kapitenom za kraj rukometnog kampa
BOR- Da bi se pamtio i ostavio trag u istoriji, svaki naredni rukometni kamp na Savači ima obavezu da iznedri novi kvalitet. Tridesetsedmo izdanje, iako za nijansu skraćeno, imaće u istoriji nekoliko sinonima: okupljeni su deca i treneri sa svih strana Srbije, a mapa uticaja i ovog puta je označila i Makedoniju i Republiku Srpsku. Glavnu temu kampa, napad i odbranu u postavi 3-2-1, uz ostale tajne rukometa, uvežbavalo je 126 dečaka i devojčica. Među njima su, za stručnjake, već viđeni budući reprezentativci. Da uz treninge i druženje vreme u kampu brzo proleti, potvrđuju i njegovi promoteri, koji svojiim primerom decu motivišu i potvrđuju da uloženi napor izuzetno vredi.
Ovog puta, kamp su posetile članice borskog superligaškog tima iz prethodne decenije: Marija Smiljanić, Katarina Milanovski, Vanja Rubaković Đorđević, sada rukometašica Sloge iz Petrovca na Mlavi i Katarina Krpež Slezak, aktuelni kapiten reprezentacije Srbije, koja je na mesto s početka karijere stigla iz Erda, u Mađarskoj.
„Stvarno se za deset godina puno toga izdešavalo. Odavde je sve krenulo i mnogo mi je drago što sam upravo izabrala taj korak da dođem ovde na kamp. Jer, od toga je sve krenulo, otišla sam u Bor gde sam jako puno napredovala. To mi je bila odskočna daska i odatle je sve krenulo lepo, kako treba. Svaki naredni korak je bio na mestu i puno sam napredovala, došla do reprezentacije, prvo do juniorske kada sam igrala za Bor, potom i do seniorske, kako sam otišla dalje. I u seniorskoj sam reprezentaciji već deset godina, tako da je sve odavde nekako krenulo na lep način i mnogo mi je drago zbog toga“, rekla je Katarina Krpež Slezak koja je, kao pripadnik generacije koja je Srbiji donela prvu vrednu medalju, srebrnu na Svetskom prvenstvu 2013. godine, komentarisala i dalje ambicije u reprezentativnom dresu i pokušaj Srbije da se vrati u vrh svetskog rukometa: „Sigurno da nije lako. Brzo se zaboravi ta medalja, ali je jako bitna, zbog mladih, i iskreno da kažem, mislim da se možemo ponovo vratiti na veliki i visoki nivo jer imamo potencijal. Imamo jako talentovanu decu, kao što se i zna da je Srbija jako talentovana u svim sportovima. Tako da mislim da i u rukometu možemo postići jako puno. Došao je novi trener, novi sistem, mislim da može nešto da bude. Sad je to početak, sveže je sve, videćemo. Idemo korak po korak, da mi odradimo ovo prvenstvo kako treba i ove kvalifikacije koje imamo. A ja se nadam da će to biti početak neke „nove ere“ za mlađe kategorije koje će doći jer se iskreno nadam da ćemo biti opet na velikom takmičenju sa medaljom“
Završno veče rukometnog kampa na Savači i ove godine je iskorišćeno da se sumiraju utisci i rezultati, da se uruče nagrade najuspešnijim polaznicima, po oceni trenera, ali i da se ponovo dogovori da rastanak na kraju kampa bude samo privremen, do narednog leta i novog druženja i učenja rukometa.
