Mihajlov svet goblena
Mihajlo Uršikić, osamdesetpetogodišnji Majdanpečanin, od svoje jedanaeste bavi se heklanjem, pletenjem i vezenjem, naglašavajući da su mu gobleni ipak najdraži. Iako uveliko gazi devetu deceniju života još uvek stvara svoja mala umetnička dela. Do sada je izvezao 140 goblena, od kojih mu je najdraži “Tajna večera”, za čiju izradu mu je bilo potrebno godinu dana.
Gobleni, svojevremeno nezaobilazni ukrasi gotovo svakog domaćinstva, sve ređe se mogu videti na zidu nekog doma, gubeći polako bitku sa modernim vremenima i nekim novim sistemima vrednosti i vrednovanja svega, pa i ručnih radova.
Na sreću, još uvek ima onih koji veštim rukama čaroliju boja i končića pretvaraju u umetnost, čuvajući tako tradiciju ovog lepog zanata i hobija. Jedan od njih je i osamdesetpetogodišnji Mihajlo Uršikić, iz Majdanpeka koji se još od svoje jedanaeste godine bavi heklanjem, pletenjem i vezenjem, naglašavajući da su mu gobleni ipak najdraži. Iako uveliko gazi devetu deceniju života još uvek stvara svoja mala umetnička dela.
“Veženju me je naučila davnih dana doktorka Pavlov, koja je svojevremeno radila u Majdanpeku. Vrlo brzo sam savladao tehniku i kako smo bili siromašni ovo je bio i način da prihodujem svojoj porodici. Iako znam da radim sve ručne radove, najviše uživam u goblenima jer me oni nekako posebno smiruju”, priča Mihajlo Uršikić, kojeg upravo po ovom neobičnom i retkom hobiju znaju svi Majdanpečani.
Do sad je, kako kaže, izvezao 140 goblena, od kojih mu je najdraži “Tajna večera”, za čiju izradu mu je bilo potrebno godinu dana.
