Praznik rada u 21. veku: Da nam živi, živi glad!

0

SRBIJA – Praznik rada, 1. maj, kao simbol otpora, iznikao je iz demonstracija radnika na ulicama Čikaga, održanih 1886. godine, koji su zahtevali da 12 i 16 sati rada budu zamenjeni osmočasovnim radnim vremenom, a protesti koji su prerasli u sukobe sa policijom postali su temelj borbe za veća prava radničke klase. Odluka o obeležavanju 1. maja doneta je tri godine kasnije, u Parizu, na stotu godišnjicu Francuske revolucije, kada je tokom prvog kongresa Druge radničke internacionale jednoglasno odlučeno da se od 1890. čikaški pokolj obeležava mirnom šetnjom. Radništvo širom planete na 1. maj gledalo je kao na zajednički imenitelj i manifestaciju jedinstva i solidarnosti. Kao dan borbe za prava na život dostojan čoveka. Danas se nezavisno od zemlje različito obeležava. Srbija ga dočekuje, kako ukazuju sindikalne vođe, sa priličnim brojem nezaposlenih, lošim zakonima u oblasti radnog prava, povremenim štrajkovima, ali i sa obaveznim raspaljivanjem roštilja i prasetom na ražnju, uz različita pića na proplancima i izletištima širom Srbije. Kriza ili nedostatak želje da se izađe na ulicu, tek ni sindikati više ne organizuju tradicionalno „opasuljivanje“, pa radnici čak ni simbolično više ne iskazuju protest tanjirom „klot“ pasulja. Možda su srpske prvomajske svetkovine plod drugačije evolucije ovog praznika u odnosu na druge države. Obeležavanje Praznika rada u Srbiji prešlo je dug put – od zabrane održavanja kojoj su prkosili radnici protestnim šetnjama, bojkotom rada i zborovima, preko prvomajskih uranaka do obaveze koju je uveo Tito 1945. godine. Protestni skupovi i mitinzi na kojima se tražilo poboljšanje prava radničke klase, prerasli su u svetkovine koje su posle Drugog svetskog rata postale socijalističko slavlje proletera. Raznim priredbama je proslavljan Dan rada sve do osamdesetih prošlog veka. Osim prvomajskog uranka uz iće i piće, popularan je postao i odlazak u šoping ture do Italije, Grčke i Turske. Sa novim milenijumom, tranzicija je gutala radna mesta, a radnici bili sve nezadovoljniji i izlazili su svakog 1. maja na ulice da mirno protestuju. Zanimljivo je da je ulicu u poslednjoj deceniji ponovo zamenila prvomajska svetkovina u prirodi, a vratio se i odlazak u inostranstvo za one na državnim jaslama koji su usled spajanja prvomajskih i uskršnjih praznika dobili desetodnevni odmor. Većina su oni koji ipak za Prvi maj rade. Članovi dva reprezentativna sindikata organizovali su tradicionalnu protestnu šetnji ulicama Beograda, a oni svesniji da im pogled seže u prazan novčanik danas su u „Belu knjigu nepravdi prema radnicima“ upisivali zahteve i primedbe o svom ekonomskom i socijalnom položaju, sa željom da se zaustavi proces ekonomskog raslojavanja u kojem većina osiromašuje, a manjina biva sve bogatija, da minimalna plata bude u visini minimalne potrošačke korpe, povećaju se plate i penzije, obezbedi perspektiva i socijalna sigurnost i zaustavi proces odlazaka mladih i stručnih ljudi u inostranstvo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *