Vreme je za rezidbu voća
Jedan od najvažnijih poslova u voćnjaku je zimska rezidba. Voćke se orezuju u vreme biološkog mirovanja, od opadanja lišća do kretanja pupoljaka. Rezidba koja je kasnija od navedenog perioda nepovoljno deluje na razvoj voćaka. Izuzetno može biti opravdana kod preterano bujnih i nerodnih voćaka kojima treba smanjiti bujnost. Kod vrsta koje ranije cvetaju i koje mogu oštetiti pozni prolećni mrazevi, kasnija rezidba, posle procene eventualnih šteta, takođe može biti opravdana.
BORSKI OKRUG – Prema poljoprivrednom kalendaru u voćnjacima je u ovom periodu godine aktuelna rezidba zasada. S obzirom na to da su biljke u fazi mirovanja ovaj posao je moguće nesmetano obavljati. Koštičavom voću neophodna je ranija rezidba jer njihov ciklus vegetacije počinje pre ostalih vrsta, a potom bi ovaj posao trebalo nastaviti i u ostalim zasadima sve do otvaranja pupoljaka. Stručnjaci za zaštitu bilja savetuju voćare da pre rezidbe obavezno dezinfikuju radni alat kako ne bi došlo do prenošenja bolesti.
„Mislim da se nedovoljno obraća pažnja na dezinfekciju alata koji se koristi. Za tu namenu upotrebljava se alkohol, a može i jača rakija. Na ovaj način sprečava se prenošenje patogena posebno ervinije među jabučastim vrstama kao što su dunja i kruška, ili šarke među šljivom koja pripada koštičavim vrstama„, savetuje stručni saradnik u Poljoprivredno savetodavnoj i stručnoj službi u Negotinu Dejan Stefanović.
Osnovno pravilo prilikom rezidbe da se kod bujnijih stabljika ukloni manje mase kako bi se usporilo njeno širenje, a povećala plodnost.
Veliki problem svim poljoprivrednim proizvođačima, pa i voćarima, su sve ređe i nejadnako raspoređene padavine u sezoni odnosno nedostatak vlage u periodu intenzivnog razvoja kulture. Primetno je takođe, da se u zemljištu nalazi sve manje humusa jer se stajnjak sve ređe koristi za đubrenje. U zemljištu sa većim sadržajem humusa više se zadržava vlaga, a veća je i koncentracija hranjljivih materija koje su voćnoj vrsti potrebne za rast i razvoj.
Voćnjaci na području borskog okruga zauzimaju blizu 1700 hektara. Najviše je pod šljivom, više od 700 hektara, dok se kruška gaji na blizu 130. Zasada je najviše na području Bora i Negotina, gde je smešteno blizu 70 odsto od ukupne prijavljene površine pod voćnjacima u ovom delu Srbije.
