Kada sam i kako otišao iz Bora, kako sam putovao i kako sam stigao na aerodrom?

Ne znam. Crna rupa.

Avion rula na pisti. Uši mi pucaju.

Gužva u aerodromskoj zgradi. Zbrka u mojoj glavi.

Baš me briga za gužvu. Našao bih Nadu i u plastu sena.

Gde žuri ovaj narod. Gde svi beže iz ove zemlje.

Eno je. Sa Stankom i decom. Kad se vratio sa službenog puta? Samo mi je to trebalo. Pa još i deca.

– Budite dobri i slušajte tatu. Čim se mama snađe u Australiji, dolazi po vas. Tata će vas učiti engleski, pa kad dođete u Melburn u školu, bićete najbolji đaci.

– Neću u Australiju.

Sin je prkosan. Na majku. Kćerka se krije iza oca i plače:

– ‘Oću kod babe u selo.

Nada odlazi. Sama. Ne osvrće se. Moram. Moram da joj kažem.

Kao da vozim slalom. Ne mogu kroz ljude. Što me svi tako gledaju. Odbijaju se kao kegle. Nikad nisam voleo kuglanje.

– Petre…otkud ti? Putuješ?

Kao da sam naleteo na Stanka. Šta će mi na putu?

Samo da je ne izgubim…

– Nado!

Stala je. Okreće se. Polako. Smeši se. Nikad se tako nije smešila.

Odlučno zabaci kosu. Ubrzano produži dalje.

Ne mogu dalje. Ovo je kraj.

Nada prilazi starijem gospodinu. Baca mu se u zagrljaj.

Biznismen?

Nada u zagrljaju Biznismena.

Zar mi on to maše?

Zar mi Nada namiguje?

Zagrljeni. Odlaze. Blede u masi.

Ma, ko je ovaj Biznismen? Kako ga je i gde Nada upoznala?

Jovan? Moj ludi brat u Melburnu. Samo on je mogao da ih upozna…

Ali kako?

Nada mi je tražila Jovanov broj telefona. Navaljivala do besvesti. Nisam joj dao.

Kako je onda moguće?

Ne! Ne bi mi Jovan to učinio.

Ipak?

Na onom službenom putu sa Nadom u hotelu mi je nestao telefonski imenik. Uvek ga nosim sa sobom. Našao sam ga posle dva dana u redakciji. Nikad ga ne ostavljam tamo.

Ko krade – taj i laže.

Nadu mogu i da razumem. Ali zašto joj je Jovan pomogao? Šta li je njega slagala?

Ako je tako, zašto Jovan laže mene?

 

Ne znam kolko sam stajao na kraju mog puta. Sat mi više nije potreban.

Avion dugo nestaje na nebu.

Ostaje samo plavo nebo.

Nada ima beskrajni plavi krug. I u njemu zvezdu.

Meni ostaje bekrajni crni krug. I u njemu tama.

 

nastaviće se…

Autor: Miloljub Milošević, bivši novinar TV Bor

(Iz neobjavljenog romana „Kako sam preskočio svoju senku“)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *