MAJDANPEK – Rudari širom Srbije sutra obeležavaju svoj dan. Rudarskog praznika rado se sećaju i oni koji su u rudniku proveli svoj radni vek. Jedan od njih je i osamdesetogodišnji Božidar Krajničan iz Majdanpeka, vozač teških vozila koji je u penziji već pune tri decenije i koji s ponosom čuva i pokazuje fotografiju sa holpaka broj 1, koji je vozio.

Početak mog radnog veka poklapa se sa početkom rada modernog Rudnika bakra Majdanpek, gde sam po dolasku iz armije, položio vozački ispit i počeo da radim kao vozač teških vozila. Bili su  to najpre Euklidi, nosivosti 35 tona, a potom i holpaci od 150 tona. Za nas je sve to bilo novo, putevi nisu bili tako široki kao danas, pa je trebalo dosta veštine, ali i odgovornosti da se sačuva i život i mehanizacija“, seća se čika Boža početka šezdesetih godina prošlog veka, kada je sa povećanjem tonaže teških kamiona i kašika bagera rastao i rudnik, a sa njim i grad.

Iako je već punih 30 godina u zasluženoj penziji žive su i slikovite i uspomene na proslave 6. avgusta.

Bila je to najveća rudarska svetkovina, gradom se orila muzika popularnih „bandaša“, a sa obronaka Starice gorele su logorske vatre. Za koncerte popularnih „radio pevača“ još u ranim jutarnjim satima zauzimala su se mesta na tribinama stadiona“, priča čika Boža, poručujući sadašnjim generacijama rudara, među kojima je i njegov unuk, koji je nastavio porodičnu tradiciju još od pradede minera, da je posao rudara uvek bio  jedan od najtežih, najodgovornijih, ali i najčasnijih zanimanja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *