Vekovna tradicija porodice Poporanović
BOR,BRESTOVAC-U porodici Poporanović iz Brestovca, kod Bora, ovčarstvo je vekovna tradicija. Ljubav prema ovoj životinji prenosi se i uvećava sa kolena na koleno tako da su i poslednje dve generacije odlučile da nastave tamo gde su njihovi preci stali.
„Od davnina se bavimo uzgojem ovaca i dostigli smo neki nivo što se tiče kvaliteta“,kaže najstariji član porodice Dragan.
Nakon jagnjenja imaju šezdesetak izuzetno kvalitetnih grla.
„Bilo je trojki, a najviše dvojki, više od 60 odsto“, ističe s osmehom Dragan.
Da bi porodica uspela u bilo kom poslu važna je ljubav, sloga i dobra organizacija. Zato su u ovoj porodici podelili poslove. Žene su zadužene za pravljenje sira i za sezonu proizvedu i do stotinu kilograma.
„Od Đurđevdana počinjemo da pravimo sir i da prodajemo jagnjad“, nastavlja priču Slobodanka.
„Ovčiji sir je masniji i kvalitetniji i ima specifičan ukus. Ljudi koji ga vole rado kupuju naš sir. Znaju da ga ne mešamo već je čist“,kaže najmlađi član porodice Poporanović,Milana.
Ako je je sir dobar i kvalitetan problema u plasmanu nema.
„U Beogradu ga prodajemo po 700 dinara za kilogram, a može i po većoj ceni, jer je za njih to delikates. Imamo tržište i najbitniji je da se svako pronađe u nekom poslu“,naglašava Milana.
I Milana se zaista pronašla u ovom poslu. Iako diplomirani ekonomista, jedino se na ovim prelepim brestovačkim pašnjacima i u svom porodičnom domu oseća sigurno. I što je najvažnije od ovčarstva može da se živi, nastavlja priču ova izuzetno vredna i skromna devojka.
„Meni je ovde lepo, radim šta volim i zarađujem za život“, pohvalila nam se na kraju Milana Poporanović.
Nije sramota živeti na selu, i to bi mladi morali da shvate, kaže Milana. Najveća je greška što odlaze u svet misleći da je tamo bolje.I kod nas ima posla od koga može lepo i kvalitetno da se živi.Upravo primer porodice Poporanović to i dokazuje.
