Crno vino na stolnjaku. Sve zbog pijanih budala.

E, s kim se ja družim.

Gore, na ratištu, bar sam imao sa kim da pijem.

Ovde padaju ispod stola od flaše vina.

Ovde se plaše poverljivih dokumenata.

Na ratištu se nismo plašili ni snajpera ni granata.

Već sam zapisao u dnevniku iz tog vremena, ali da uporedim sećanje sa ovim blamom.

Milovan i ja se baš zapili u onoj seoskoj kafani. Njegovu životnu priču preseče eksplozija granate u blizini. Pucaju prozori. Ošinu vruć vetar. Diže se prašina. Svi skaču i beže. Za sekund se isprazni cela kafana.

Milovan okom nije trepnuo. Nastavio je svoju životnu priču.

I da sam hteo da bežim, nisam smeo zbog Milovana. Samo sam podigao flašu iz koje je moje crno vino klokotalo na stolnjak.

Ista crna mrlja na stolnjaku, ali ljudi različiti.

Ovde, u relativno bogatom gradu bakra i zlata, pijani šef tima za analizu uvoznog koncentrata bakra maše fotokopiranim dokumentima i dere se kao jarac:

– Oće l’, bre, neko ovi dokazi, il’ da tražim hrabriji novinari… Truje nas, bre, ceo Mendeljejev sistem… Ej!

Galama naglo prestaje. Meni zuji u ušima. Ošinu me isti vruć vetar sa ratišta. Osećam isti miris prašine. Ali ovde kafana sve punija. Svi gledaju u mene. Cela kafana.

– Daj!

Prelećem pogledom rezultate analize. Ostale kolege pokušavaju da shvate šta u dokumentima piše.

– Jeb’o te bog… pa ovi nas stvarno truju.

– Ja vam ništa nisam dao. Samo bez moje ime. Da ne bude da sam se badava mučio – jadikuje šef pijano se klateći na stolici.

Novinari se povlače. Svako gleda u svoju čašu.

Petar preleće pogledom kafanu. Tajac.

Svi gledaju u Petra.

– Badava ja sve ovo pričam – gunđa šef sebi u bradu.

Petar teatralno stavlja dokumenta u koverat.

Pijani šef najednom shvata da su svi videli šta je uradio. Teturajući se napušta kafanu.

Petar stavlja dokumenta u unutrašnji džep sakoa i potpuno se isključuje iz pijanog društva.

Stiže nova tura pića.

Na poverljiva dokumenta svi zaboraviše. Svi osim Petra.

Kroz neartikulisanu galamu i povremeno pijanu pesmu Petar čuje samo:

“Badava ja sve ovo pričam.”

 

nastaviće se…

Autor: Miloljub Milošević, bivši novinar TV Bor

(Iz neobjavljenog romana „Kako sam preskočio svoju senku“)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *