41. Sa neba spasa nema
Godine lete.
Za to vreme na istoku ništa novo: Srbija je preživela hiperinflaciju, blokadu, sankcije, državni kriminal, poniženja…
Na zapadu egzodus Srba u hrvatskoj vojnoj operaciji “Oluja”: Srbija je puna izbeglih Srba iz Hrvatske… Preko Drine ključa u bosanskom loncu…
Na jugu sukob šiptarskih terorista i srpske policije: nastavlja se velika seoba Srba sa Kosova…
Dušica zna priču svojih kosovskih predaka. Ne znam šta misli o ovoj priči danas. Daleko je Australija…
Dosta mi je ratnog izveštavanja.
Dosta mi je i gledanja i slušanja uvek istih ratnih izveštaja.
Dosta mi je svega, a sledi najgore.
Od toga se pobeći ne može.
NATO bombardovanje neposlušne malene Srbije.
Ne bežim u sklonište. Uvek smo bili, Rajko, Petar i ja (ali njih više nema), na prvim borbenim linijama. Mogu samo da gledam kako u vazduh lete: skladište Jugopetrola u Boru, trafo-stanica u krugu Rudarsko-topioničarskog basena Bor, seljaci na motokultivatoru vraćajući se sa njive…
Ginu nedužni ljudi i deca po celoj Srbiji…
Mogu samo da gledam i slušam.
Mogu samo da se sekiram.
Ali ne mogu da se plašim.
Pravo je na strani jačeg.
Da li je pravda na strani slabijeg?
Sa neba spasa nema!
nastaviće se…
Autor: Miloljub Milošević, bivši novinar TV Bor
(Iz neobjavljenog romana „Kako sam preskočio svoju senku“)
