Ono, nije baš da se ljutim kad mi pomeneš horoskop. Ali mi je ipak teško da se tačno definišem. Vaspitan, a i u spoznaji da je tolerancija uslov bolje civilizacije, uglavnom mi se čini da je osmeh najpametniji odgovor. Kad može. Nije lako ponuđenom entuzijazmu reći: ne, hvala!

Vidi, mnogo mi se um trošio u pokušajima da bude racionalan. Ne može sad tek tako da se prepušta, čak i kad ga trgneš onim: Što si, bre, namćor? Opusti se, shvati to samo kao zabavu. Ma znam ja to i nemam ništa protiv, ali mi opet nedostaje potpunije opravdanje. Bilo bi lakše kada bih uspeo da prihvatim horoskopske teze i da nema izazova da ih odmah rušim čuvenim pitanjem: a, zašto bi to bilo? E, to mi nikako ne ide. A još kažu da s godinama raste strpljenje.

Ma, ne bih se ja usudio da tvrdim da su i najbolji umovi istorije samo gubili vreme tumačeći svet uz pomoć zvezda. Tačno, astrologija se smatrala ravnopravnom naukom i ko zna koliko je važnih odluka doneto zahvaljujući njenim idejama. Dal’ je trebalo, ne bih baš sve pravdao. Ima tu ponešto, najlakše bi bilo da se kaže. Evo, Sunce i Mesec utiču na ovu planetu i život na njoj, lako se vidi. Što ne bi i ostalo u kosmosu? Pa da, sada i astronomi koriste udaljene galaksije kao gravitaciona sočiva, ne bi li zavirili još dublje u svemir. Ako već njihova ogromna masa zakrivljuje svetlost ka nama, što ne bi, na primer, Sunce bilo Zemljino malo sočivo kad eksplodira supernova u nekom sazvežđu baš sa suprotne strane. Pa delimično na nas preusmeri i pojača mutogeno dejstvo različitih kosmičkih zraka u materiji od koje smo sazdani? I još kad se poklopi sa trenutkom dok punom parom rade matične ćelije, dok čitajući DNK predaka grade novo biće? Daje li bar to drugačije uslove?

Naravno. I donekle. Menja se telo, pa mu se i duh prilagođava, zaključiše još stari Grci. I Jung lepo ukaza da je evolutivna snaga u kolektivnom nesvesnom koje je kao okean, dok je samoidentifikaciona svest koliko i čaša vode. I teško da bi svest pojedinca bila u stanju da održi čak i mali deo onoga što autonomni nervni sistem radi bez posebnog napora. Ali, očigledno je da je i svesti dozvoljeno da bar utiče. Da se identifikujemo s njom, pa da sami donosimo i nekakve odluke. Ako bi se koncept horoskopa tumačio samo kao sudbinska predodređenost, na osnovu toga što je materiji zadato, onda ne bi bilo ni slobode da pružimo bilo kakav, makar i minijaturni doprinos. Takvoj ideji horoskopa, bez ustezanja: mene to ne zanima! Ako, u stvari, misliš na drugačiji, slobodniji koncept uzročnosti čoveka svemirom, onda neka ti bude. Samo da pre odgovora razjasnimo i pitanje.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *